Zamislite autobus od 100 kvadrata, ili tramvaj od 230, i sav je kao led ekran.
Razgovarao: Ekrem Dupanović
Uskoro će se, u vozilima javnog gradskog saobraćaja u Sarajevu, a i ostalim većim gradovima Bosne i Hercegovine i Srbije, na led ekranima najavljivati slijedeća stanica, događaji koji su u tom trenutku aktuelni, a vezani su za taj grad ili regiju. Da li će u nekim dijelovima grada na tom području zbog planiranih radova biti isključena struja, ili zatvoren vodovod, da li će se mjenjati način izvršenja komunalnih usluga, koji sve poslodavci zapošljavaju, repertoar kina i pozorišta te sve vrste servisnih informacija koje su važne za građane. Ako se tu nalazi supermarket, prodajni objekat ili trgovački centar, u tramvaju ćete saznati koji su proizvodi na akciji i gdje kupiti najpovoljnije grupe proizvoda i usluga u realnom vremenu. Sve će to omogućiti nova led tehnologija sa video i audio sadržajima koju, u vozila javnog gradskog prevoza, uvodi Info Media Group, lider u regionu kad govorimo o vozilima javnog gradskog saobraćaja kao mediju oglašavanja. Govori mi o tome za ručkom u Sarajevu prije par dana Vedran Pušić, osnivač i CEO Info Media Groupe.
To o najavama stanica me vrati 20 godina unazad kada sam u Sarajevu pokrenuo No Limit Advertising Festival. Prvi je održan u Holiday Innu 2003. gdine. Svečano otvaranje se dogodilo u kongresnoj dvorani hotela. Maša i Kan Muftić, djeca velikog sarajevskog umjetnika i mog prijatelja Širaza Muftića, koji duže od 30 godina živi u Cirihu, za otvaranje No Limita su pripremili performans sa staklenim bazenima punim algi. Ni do danas nisam odgonentuo šta su tim performansom htjeli poručiti, ali bilo je dobro, izgledalo je vrlo atraktivno. Uz taj performans ostala mi je u sjećanju i jedna anegdota sa Mašom. Ona živi u Cirihu gdje se na svakoj stanici gradskog prevoza u sekundu najavljuje dolazak slijedećeg vozila. Recimo, slijedeći tramvaj stiže za 11 sekundi, ili slijedeći autobus stiže za minut i tri sekunde itd. U vijeme boravka u Sarajevu, povodom No Limita, Maša je na Grbavici čekala trolejbus. Čekala i čekala. Iznervirana što ga dugo nema, a nema ni infomacije kad će doći, Maša je onako kao za sebe malo glasnije pitala: „Zna li iko kad će ovaj trolejbus doći?“ Fakin koji je stajao do nje pokaza rukom prema jednoj zgradi i reče: „Eno vidiš tamo, tu ti je mjesna zajednica. Idi pitaj Hamšu, ona garant zna kada dolazi slijedeći trolejbus.“
Razgovor sa Vedranom me podsjeti na Mašu i Kana, na njihov performans, na svečano otvaranje prvog No Limit Sarajevo Advertising Festivala. Prisjetio sam se mnogo ljudi i gužve na otvaranju, sjatila se sva sarajevska raja. I susreta sa Selmom Riđanović Kenović, direkoricom marketinga i komunikacija UniCredit Banke koja mi je tada kazala da se priprema londonsko vjenčanje, udaje se za Ademira Kenovića, poznatog bosanskohercegovačkog filmskog producenta i reditelja. Sudbina je htjela da me na sve to podsjetio razgovor za ručkom sa Vedranom Pušićem, a da ćemo se Vedran i ja tog popodneva sresti sa Selmom. UniCredit Banka se oglašava na vozilima i unutar vozila gradskog saobraćaja svih većih regionalnih gradova i onda je tu, naravno, i Info Media Group.
Vedran Pušić ne govori puno o sebi, kaže da djela govore o ljudima, ali voli pričati o poslu. Ali evo ukratko par informacija o njemu. Kada je birao u koju će srednju školu ići, odlučio se za medicinsku zajedno sa svojim kumom jer je želio biti stomatolog, ali ga je put odveo na drugu stranu. Zbog sporta i igranja fudbala u inostranstvu (BiH, Srbija, Švajcarska, Hrvatska pa opet Švajcarska), sve se nekako istumbalo. Dok je igrao fudbal vanredno je studirao DIF, ali je pri kraju druge godine odustao jer se nije dugoročno vidio u tome. Poslije toga je započeo privatni posao te se u prvim godinama „privatluka“ odlučio za ekonomiju, za šta tvrdi da je rođen jer „dobro zna sa brojevima“.
Gradski saobraćaj u Sarajevu je u zadnjem ratu potpuno uništen. Proteklih se 25 godina krpio dižući se iz pepela. Ove će godine nabavkom novih vozila ući u fazu obnove. Siguran sam da ni mi nismo daleko od toga da nam se na tramvajskim, trolejbuskim i autbuskim stanicama u sekundu najavljuje dolazak slijedećeg vozila. I siguran sam da će dio tog procesa biti Info Media Group. Sve je to povezano. Savremeniji i efikasniji saobraćaj dovodi do povećanja broja putnika, a porast broja putnika do porasta broja vozila gradskog prevoza.Veći broj savremenih vozila gradskog prevoza znači manji broj privatnih vozila te manje zagađenje životne sredine na šta smo svi prestali da obraćamo pažnju, što je zabrinjavajuće. Takođe, veći broj vozila veće mogućnosti oglašavanja unutar vozila i na njihovim spoljašnim stranama. Sve to predstavlja veće poslovne mogućnosti za Info Media Groupu i njihove partnere kojih je, kako vidimo, sve veći broj.
Info Media Group sutra, 1. aprila, slavi 18. rodjendan i postaje punoljetna. Bog, Vedran i ja znamo da ovaj intervju nismo štimali na taj dan. Prije petnaestak dana sam bio na sastanku kod Nemine Kelić, direktorice medijske agencije UM koja mi je govorila o Vedranu Pušiću. Rekla mi je: „Moraš ga upoznati. Sa njim možeš za portal uraditi vrlo zanimljiv intervju.“ I eto. Upoznali smo se, a pred vama je intervju. Nermina je bila u pravu. Da sam vodio statistiku poznanstava, možda u posjeku jednom u tri godine upoznam ovako jednostavnog, zanimljivog, dinamičnog i uspješnog čovjeka u regionalnoj komunikacisjkoj industiji. A u te tri godine ih upoznam na desetine, možda i stotinu. Ako još niste upoznali Vedrana Pušića i niste sarađivali sa njim, a ukaže vam se prilika za to, nemojte je propustiti. Bit ćete bogatiji za jedno novo iskustvo, kao što sam to ja. U jednom danu smo se čak dva puta sastali. Na ručku i popodne na kafi. Doneo sam mu Kreativni portfolio. Kafu smo već pili kao prijatelji.
MM: Koliko je gradski saobraćaj važan u komunikacijskim aktivnostima, kako komunicira s javnostima u lokalnim sredinama? Zašto je važno oglašavati se na i u vozilima gradskog saobraćaja? Šta govore podaci istraživanja koje redovno provodite?
Vedran Pušić: Vozila javnog gradskog saobraćaja startuju ujutro između 4 i 5 sati, a vraćaju se u garaže između ponoći i jedan sat poslije ponoći. To znači da vozila provode u prometu između 19 i 21 sat. Ona vozila, koja mi nudimo klijentima, saobraćaju na najfrekventnijim gradskim linijama gdje klijentu jasno prezentujemo u kojoj tački i u kojem dijelu grada se njegovo vozilo može nalaziti u rasponu od pet minuta. Obzirom da radimo na najfrekventnijim gradskim linijama, u udarnim gradovima to su frekvencije po 30, 40 polazaka od tačke A do tačke B, i isto toliko povrataka u zavisnosti od veličine grada. Dakle, vozilo koz jednu tačku prođe oko 80 puta u toku jednog dana. Klijenti generalno dijele medije i raspoređuju budžete na elektronski dio, printani koji je sada uglavnom prešao na portale (digital-on line) i outdoor. Mi jednostavno napravimo komparaciju sa medijima iz iste kategorije. Na jednoj ruti izdvojimo koliko ima tradicionalnih outdoor površina, a koliko vozila javnog gradskog prevoza. Cijenu zakupa 5 % tradicionalnih outdoor površina na mjesečnom nivou uporedimo sa zakupom spoljašnjosti vozila gradskog prevoza za isti period. Ponuđeno vozilo od cca 80, 150 do 230 m2 spoljašnje reklamne površine u jednom danu prođe 60 do 80 puta pored svake od 350-550 tradicionalnih outdoor pozicija koje se nalaze na zadanoj ruti, u zavisnosti od veličine grada koji posmatramo.Ukoliko vi, kao klijent, zakupite samo pet procenata tradicionalnih površina na mjesec dana i uporedite šta dobijate u odnosu na reklamu na spoljašnjosti vozila koja je ekvivalent tome i pokriva cijelo područje oglašavanja, a finansijski iznos je i do 3 puta manji . Jasna prodajna strategija i opredjeljenost poslovnoj izvrsnosti sa svakodnevnim usavršavanjem unutar nas samih, čini nas time što jesmo i održava našu poziciju na tržištu. Pripremamo kvartalna istraživanja sa Valiconom koja pokazuju populaciju koja se vozi u gradskom prevozu jer imamo reklame i unutar vozila. S druge strane, imamo chek pointe, odnosno tačke kroz koje prolaze pješaci, biciklisti i druga prevozna sredstva. U Bosni i Hercegovini imamo podatak da se 2,33 osobe voze u privatnim vozilima, dok je u Srbiji taj broj 1,77, a u Hrvatskoj i zapadnim zemljama se 1,33 osobe voze u jednom privatnom vozilu.
MM: Krenuli ste u ovaj biznis prije 18 godina. Šta vas je opredijelilo za njega?
Vedran: Spotista sam, igrao sam fudbal, i danas ga igram rekreativno. Majka mi je prosvjetni radnik, a otac električar. Imali su turističku agenciju i dva autobusa kojim su vozili ugovorene vožnje. Kroz njihov posao upoznao sam nekoliko prevoznika na teritoriji Banjaluke. Igrom slučaja posjetio sam Sajam gradnje i obnove u Sarajevu i tu upoznao Zdenka Zadru čiji je bratić, Kristijan Šunjić, tada u Rijeci radio oosao koji ja danas radim. Pitao me je znamo li mi kakve prevoznike u Banjaluci jer bi nam oni dali know how kako se ova vrsta oglašavanja radi. Ja sam se prvo zapitao šta je to know how. Nisam pokazao neko veliko interesovanje, ali je on bio uporan da me privoli da to počnem raditi. Imao sam 22 godine, još uvijek sam se bavio sportom, vjerovao sam da ću napraviti sportsku karijeru tako da su mi neke druge stvari bile prioritet. Međutim, na moju sreću, počeo sam da radim ovaj posao. Osamnaest godina uspona i padova je iza nas. Volim kazati da na kraju dana, kada se svodi rezultat, mora biti da si dao više golova nego što si ih primio. Onaj ko kaže da je u životu bilježio samo uspjehe i da nije imao neuspjeha, taj ne govori istinu, to je nemoguće. U životu nije pao samo onaj ko nije probao da nešto radi kao poduzetnik.
MM: Bitno je samo da od tih padova ne ostaju duboki ožiljci.
Vedran: Tako je. U svakom poslu su najvažniji ljudi. Imamo izuzetno dobar tim u svima našim kancelarijama u regiji i to nam je izuzetno važno. Danas zapošljavamo 117 ljudi u našim firmama u Banja Luci, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Podgorici.
MM: Kako ste počeli, od lokalnog saobraćaja u Banjaluci?
Vedran: Da, krenuli smo od Banjaluke i odatle smo se širili. Na to su nas najviše tjerali naši klijenti. Govorili su da je Banjaluka OK, ali da bi bilo dobro kada bismo imali Doboj i Prijedor, Bijeljinu, Zenicu, Mostar,Tuzlu, a najbolje bi bilo da imamo i Sarajevo jer je to glavni grad i većina najvažnijih dešavanja je u Sarajevu. Tako smo mi polako, osvajali grad po grad. Jedna sarajevska firma je to radila u Mostaru, Tuzli i Sarajevu. Nihov posao smo 2011. godine preuzeli mi. Sa sarajevskim gradskim saobraćajem smo direktno počeli sarađivati još od 2007. godine. Imali smo dio Republike Srpske plus Bihać i Zenicu, a oni su pokrivali Sarajevo, Tuzlu i Mostar. Nakon pet godina te saradnje mi smo preuzeli sve gradove koje su oni radili i ostali sami na BiH tržištu.
MM: Da li je vaš princip da osvajate tržište tako što preuzimate konkurentske firme?
Vedran: Kada se strateški opredijelimo da izađemo na određeno tržiše, ako imamo želju da radimo na njemu, a na tom tržištu već postoji lokalni igrač, onda prvo istražujemo snagu tržišta i tog lokalnog igrača, pa ako postoji mogućnost da ispregovaramo i kupimo ga, mi ga kupimo. Najbolja opcija širenja je kroz akvizicije ukoliko ste finansijski u mogućnosti. Ako lokalni igrač nije zaiteresovan za prodaju kontrolnog paketa onda gledamo kakve su mogućnosti da sklopimo joint venture ugovor o zajedničkom nastupu. Ako ni ta opcija nije izvodljiva, a mi imamo plan da razvijemo to novo tržište, onda izlazimo na tržište samostalno te tražimo načine da se kvalitetno pozicioniramo na njemu, postepeno ga preuzimamo i na neki način tržišno „pritisnemo“ konkurenciju da nam se priključi.
MM: Kako ste se širili iz Bosne, na koje ste tržište prvo otišli?
Vedran: Iz Banja Luke smo prvo 2007. godine počeli da radimo u Sarajevu, to je za nas bilo sasvim novo veliko tržište iako se radi o jednoj državi i veliko, neprocjenjivo iskustvo. Raditi na tržištu BiH je veliki izazov jer je tržište BiH jako kompleksno. Imate dva entiteta, tri konstitutivna naroda pa je samim tim i tržište tako podjeljeno. U Federaciji BiH imate 10 kantona. Kada naučite da poslujete i egzistirate u BiH, onda vjerujte da puno lakše poslujete na jedinstvenim tržištima zemalja regiona gdje imate jednu zakonsku regulativu za sve. Pred kraj 2015. godine smo ispregovarali izlazak na srbijansko tržište, i već u januaru 2016. smo otvorili kancelariju Info Media Group Beograd, tri godine kasnije počeli smo raditi u Crnoj Gori kroz Info Media Group Podgorica, a od februara 2021. i u Hrvatskoj kroz Info Media Group Zagreb. Danas pokrivamo 11 gradova u BiH, 17 gradova u Srbiji, šest gradova Crne Gore i 9 gradova u Hrvatskoj.
MM: Slovenija?
Vedran Pušić: Ne mogu govoriti o detaljima zbog nekih naših poslovnih tajni i planova. Mogu samo kazati da naša poslovna razmišljanja i mapu tržišta, na kojima smo prisutni, sigurno još nisamo završili. Imamo poslovni plan i znamo gdje želimo biti 2025. godine s aspekta ukrupnjavanja tržišta. Sigurno je svakome, ko razmišlja malo šire na ovim prostorima, prioritet Adria regija, dakle od Slovenije na sjeveru, do Makedonije na jugu. Takođe smo već neko vrijeme u ozbiljnim pregovorima vezano za neke jako razvijene zemlje Bliskog Istoka gdje bismo sa lokalnim partnerima pokušali naš poslovni model prilagoditi tim tržištima.
MM: Sad ste u mogućnosti da svojim klijentima ponudite najveći dio regije, kao cijelo tržište, ili pojedine segmente tog tržišta, onako kako to klijent želi.
Vedran Pušić: Upravo tako. Unutar naše grupacije imamo i Megatone štampariju, kao odvojeno pravno lice. U njoj zapošljavamo 30 ljudi. Proizvodni pogon veličine 1.500 kvadrata je u Banjaluci. U Megatonu imamo 12 industrijskih mašina za štampu i odatle pokrivamo cijelu regiju. Dakle, naša poslovna orijentacija je da klijentu možemo pružiti kampanju npr. samo u Tuzli, a možemo i u Splitu, Osjeku, Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Nišu, Novom Sadu, Budvi, Nikšiću, Podgorici po principu, kako mi to prodajno volimo da kažemo: „Ključ u ruke, kasko osigurano! „
MM: Kako ste organizovani pa da možete iz jednog centra pokriti tako veliku teritoriju?
Vedran Pušić: Svakog dana učimo i unapređujemo se. Ono što ja volim da kažem „Kada dođeš do zida, i ne možeš da ga preskočiš, kupi pamet.“ To znači zaposli bolje od sebe koji će ti pokazati kako da pređeš preko tog zida, a da se samo malo povrijediš. Imamo sreću i privilegiju da smo odlučili gledati uvijek ispred sebe. Ja trčim maratone i polumaratone, i dok trčim često razmišljam o tome da kad god sam u životu gledao iza sebe i borio se sam sa sobom, da me ne stigne onaj iza mene, nikad u životu nisam uspio prestići onog ispred sebe. Uvijek gledam naprijed i trudim se da budem bolji od onoga koji je predamnom. Takva je i poslovna filozofija mojih kolega u cijeloj grupaciji. U poslu imamo privilegiju da radimo sa velikim kompanijama, kako regionalnim tako i multinacionalnim te da preuzimamo njihove dobre prakse korporativnog načina upravljanja. Naravno da ne želimo da postanemo roboti bez emocija i osjećanja jer na kraju dana moramo da živimo sa nekim i da činimo ustupke i pravimo kompromise da bismo ih mogli očekivati i sa druge strane.Na tome se valjda zasniva život. Svakodnevnim radom sa velikim stručnjacima iz domena prodaje, marketinga, finansija, logistike, strategije i planiranja, imamo tu mogućnost da stičemo nova znanja i vještine te da pomoću njih u našoj mikro sredini unapređujemo naše poslovanje.
Što se tiče organizacije same prodaje oglašavanja na vozilima gradskog prevoza, uz pomoć custom made naprednog softverskog rješenja koje smo implementirali prije nešto manje od dvije godine, gdje centralizovano posjedujemo bazu svih reklamnih površina u regiji sa kojima raspolaženo u realnom vremenu, iz bilo kojeg grada u kojem poslujemo možemo prodati vozilo (reklamu) u bilo kojem drugom gradu u regiji. To nam daje dodatnu prodajnu širinu koju drugi mediji teško mogu da postignu. Jedan od naših 22 uposlenika u prodaji, u četiri zemlje, može da proda bilo koji grad u bilo kojem vremenskom periodu, bilo koju vrstu reklame (vanjsku ili unutrašnju), ukoliko je, naravno, reklamni prostor u tom vremenu slobodan.
Ono što je za nas jako važno jeste činjenica da mi u svakom gradu doprinosimo povećanju kvaliteta javnog gradskog prevoza.
MM: Na koji način?
Vedran Pušić: Plaćanjem rente prevoznicima, bilo da se radi o privatnim ili državnim firmama. Svaki autobus, tramvaj ili trolejbus će saobraćati svaki dan, sa reklamom ili bez reklame jer je osnovna djelatnost prevoznika – prevoz putnika. Da bismo na vozilo postavili reklamu mi pevoznicima plaćamo rentu od koje oni, zavisno od veličine grada i broja vozila u voznom parku koja mi imamo na raspolaganju za reklamiranje, godišnje mogu da kupe od jednog do osam ili deset gradskih autobusa. Dakle, ono što mi ugovorimo s klijentima i platimo prevoznicima kao najam po principu „puno za prazno“, oni generišu kao prihod i čisti profit kojim mogu obnoviti dio voznog parka. Obnavljanjem voznog parka putnici i građani imaju bolji i kvalitetniji gradski prevoz, a sa druge strane i opštine, gradovi i kantoni su pošteđeni jer ne moraju izdvajati cjelokupan finansijski dio potreban za obnavljanje voznog parka,kupovinu novih vozila pošto mi jednim dijelom učestvujemo u tome. Poznato je da je gradski prevoz u cijelom svijetu subvencionisana kategorija te da opštine i gradovi moraju da subvencionišu kompanije koje se bave gradskim prevozom (privatne ili državne) kako bi one nesmetano egzistirale. Mi kroz naša davanja(plaćanja) pomažemo da ta subvencija bude manja te samim tim ostavljamo dio novca u budžetima za druge namjene.
MM: Šta govore vaša istraživanja, kakav je odnos građana prema gradskom prevozu?
Vedran Pušić: U svakoj državi gradski prevoz je ogledalo grada.
Sada je malo i povećanje cijene benzina dovelo do većeg korištenja gradskog prevoza što nije dobro, već mi sami treba da imamo veću svijest o tome koliko gradski prevoz znači za svaki grad. U većim gradovima se situacija razlikuje od grada do grada. U Zagrebu je gradski prevoz jako uređen, isto i u Beogradu. U Sarajevu se zadnjih godinu-dvije radi na uređenju i zabilježeni su jako veliki pomaci, tako da očekujemo da će u drugoj polovini ove i naredne godine doći do procvata sarajevskog gradskog prevoza. Podgorica takođe radi na uređenju svog gradskog prevoza. U nekim drugim gradovi kao što su Banjaluka, Tuzla i Mostar, u kojima postoje i privatni prevoznici, to je drugačije uređeno jer privatni pevoznik jednostavno čuva svoj vozni park, održava ga i obnavlja tako da polako dolazi vijeme u kojem će gradski prevoz svim građanima, a ne samo socijalnim kategorijama i srednjoj klasi, biti jako privlačan i važan. Ta vrsta pevoza mora biti dostupna svima i vrlo kvalitetna kako bi je svi željeli koristiti. U gradovima će sve manje biti slobodnih parking mjesta.
MM: Više putnika, manje automobila u saobraćaju, manje automobila, manje zagađenje zraka…
Vedarn Pušić: Tako je, da razvijamo sve veću svijest o tome. Još uvijek bacamo papiriće po ulici, prekomjerno koristimo vozila, ostavljamo ga upaljenim samo da „utrčimo“ u prodavnicu pa u njoj ostanemo malo duže. Uvijek nam je u glavi kako naše jedno vozilo neće naškoditi. Uzmite koliko imamo vozila pa pomnožite i vidjet ćete koliko zagađenja prave. Trebamo više koristiti gradski prevoz i druge alternativne načine prevoza. Pogotovo sada kada imamo evropske fondove koji sufinansiraju nabavku vozila koja voze na baterije, ili na plinski pogon, kako bi se što više smanjila emisija štetnih gasova.
MM: Koliko se tehnolgija posla kojim se bavite promijenila u proteklih osamnaest godina koliko postoji Info Media Group, od skromnih plakata, do led ekrana u vozilima?
Vedran Pušić: Naš početak se, u tehnološkom smislu, poklopio sa početkom korištenja e-maila, posebno na mobilnim telefonima. Sama mogućnost da sam u svakom trenutku dostupan i da mogu odgovoriti na svaki mail, osim kad sam na sastanku, za mene je predstavljala revoluciju ali ujedno i veliko opterećenje. Kada ste uvijek dostupni onda vi vaš posao živite a ne radite, što ja mogu skromno da kažem za sebe.
Što se tiče samih tehnoloških procesa, krenuli smo od običnih plakata, onda smo ih prosvijetlili (backlight), pa sve do novog projekta digitalizacije. Na spoljašnjosti vozila su tu razne vrste inovativnih folija koje reflektuju svjetlost i daju led efekat u noćnom periodu vožnje. Jednostavno imate podijeljene budžete gdje vam klijenti kažu: ‘Ovaj dio budžeta idemo na offline, ovaj dio na online.’ Vremenom se dio koji ide na offline smanjuje, dok se dio za online pojačava. Da biste opstali morate pratiti trendove, morate biti u kontaktu s vremenom. Sve više marketing odjela kompanija dobija uputstva iz jednog centra, sve više njih želi da ide na digitalu bez obzira da li digitala u određenim zemljama ima ili nema efekta. To je tema za raspravu, ali njima kad dođe iz centrale da gro budžeta ide na digital, lokalni tim nema snagu da centrali kaže kako kod njih digital ne radi. Stvori ga, ima da radi.
MM: U vozila ubacujete novu tehnologiju kako biste podigli nivo informacija koje putnik može da dobije, pa samim tim i vožnju učinili privlačnijom.
Vedran Pušić: Na digitalizaciji unutrašnjosti vozila radimo već tri godine. Plan nam je bio da unutrašnjost vozila digitlizujemo još u prvom kvartalu 2020. godine. Međutim, došla je korona, pa poslije glavnog vala preporuke da se ne stvaraju gužve u vozilima, da se u vozilima ne smije nalaziti više od 50% putnika, tako da smo ocijenili da nije pravo vrijeme za lansiranje digitala unutar vozila. Uskoro nam stiže sva oprema, 1100 digitalnih monitora. Za nas je to u BiH i Srbiji investicija samo u opremu od oko 600 hiljada eura. Opremit ćemo dio vozila u gradskom prevozu i to u šest najvećih gradova u BiH i šest najvećih gradova u Srbiji, a u slijedećem valu su u planu Hrvatska i Crna Gora. Bit će to digitalni 32 inčni led monitori Samsung Design.
Dakle, unutar svakog vozila će biti tri do pet monitora preko kojih će putnici pored reklamne poruke moći saznati ono što je jako bitno za njihov sakodnevni život. Moći će dobiti sve vrste komunalnih informacija, moći će dobiti sve oglase lokalne zajednice za zapoošljavanje, sve škole i univerziteti moći će da puste svoja obavještenja u realnom vremenu, bit će tu i raspored kina, raspored pozorišta, vremenska prognoza, uživo prenosi važnih utakmica i događaja i sve druge vrste informacija, do geografski mapiranih interesatnih pointa za samog korisnika gradskog prevoza i potrošača: „Na slijedećoj stanici vam je Moj market ili Konzum u kojem danas imate akciju na te i te proizvode,“ itd.
MM: Nije to sad samo investiija u opremu već i u ljude koji će sve to pripremati.
Vedran Pušić:: Tako je. U svakoj zemlji sad trebamo da zaposlimo do šest ljudi jer to je sistem koji se dopunjava i razvija. Mi u realnom vremenu trebamo baratati svim mogućim informacijama i podatcima a samim tim imati veliku odgovornost prema putnicima i sadržaju koji puštamo jer po regionalnom prosjeku više od 1/3 ukupnog stanovništva koristi gradski prevoz. Na taj način podižemo kvalitet javnog gradskog prevoza i života u gradu. Istraživanja o vidljivosti vanjskih i unutrašnjih reklama u Bosni i Hrvatskoj radimo sa Valiconom, a u Srbiji sa Ipsosom te na taj način znamo na kojoj liniji i unutar kojeg vozila možemo da ciljamo određenu skupinu potrošača.
MM: Šta kažu istraživanja?
Vedran Pušić: Istraživanja kažu da prosječna vožnja traje između 15 i 25 minuta, u većim gradovima i do 40. Vi imate putnika zatvorenog u 20, 25 ili 30 kvadrata, zavisno od tipa vozila, a daljinski je u vašim/našim rukama. Ne želimo putnike da maltretiramo reklamama. Mi želimo da im uz servisne informacije napravimo jednu vrstu informativnog pulta gdje će oni moći da dobiju sve informacije koje ih interesuju, a uz to i određeni marketinški blok. Evo vam neki podaci samo da ih znate. Po izlasku iz vozila javnog prevoza 86% putnika prvo obavi neku kupovinu. Dakle, zadnje što je na njega djelovalo jeste oglasni prostor u unutrašnjosti vozila gradskog prevoza. U gradovima do 200 hiljada stanovnika, dovoljno je da oslikate samo jedno vozilo da bi, nakon mjesec dana, 95% stanovnika, tj. oni koji su napustili svoj stan/kuću, vidjelo i saznalo za vašu ponudu. 85% ljudi napušta kuću svakodnevno, a ostalih 15% to čine povremeno. Gradski prevoz će vas naći i kada izlazite u kupovinu, i kada idete na posao, i kada vozite svoje dijete na trening, i u šetnji u vašem naselju, bilo gdje. Ako vi ne dođete do reklame, doći će ona do vas. Mi imamo svoje argumente potkrijepljene istraživanjima relevantnih istraživačkih kuća, a koliko su oni ispravni i tačni pokazuju nam tržište i poslovni rezultati. Posmatrajući naše konsolidavane rezultate u 2021. godini u regiji (bez Hrvatske koja je novo tržište i predstavlja dodatni rast), zabilježili smo rast prihoda od prodaje od cca 22%, u odnosu na rekordnu 2019. godinu. Želim da napomenem da je naša saradnja sa državnim kompanijama te generalno institucijama zanemariva i iznosi ispod 3%naših ukupnih prihoda. Totalno smo orijentisani na realni sektor.
MM: Kako cjenovno izgleda gradski saobraćaj u odnosu na druge medije?
Vedran Pušić: Mi se tu upoređujemo sa drugim outdoor medijima pa vam mogu reći okvirno. Za kampaju od mjesec dana sa jednim vozilom u Banjaluci, Sarajevu, Beogradu i Zagrebu oglašivač uloži kao i u zakup osam-deset bilborda. Ako zakupite vozilo na tri mjeseca to vam je kao da ste zakupili pet bilborda na tri mjeseca, na šest mjeseci to već pada na nivo dva-tri bilborda, a na godinu dana košta kao 1,5-2 bilborda. Zakupiti jedno vozilo u Zagrebu/Sarajevu na godinu dana je kao da ste zakupili dva bilborda na godinu dana. E sad uzmite u obzir da je oglasna povšina na vozilu gradskog prevoza između 150 i 230 kvadrata pa uporedite to s površinom jednog-dva bilborda. Na to dodajemo da se radi o pokretnoj reklami koja je na neki način interaktivna u odnosu na statičnost drugih outdoor medija, ukoliko nisu digitalizirani.
MM: Vi ste u vrlo dinamičnom poslu. Mijenjaju se vozila, tehnologija oslikavanja, tehnologija obavještavanja unutar vozila gradskog prevoza… Kako vidite budućnost ovog posla?
Vedran Pušić: Stalno razmišljamo o tome i istražujemo. Imamo plan do 2025. godine. Znamo gdje tada želimo da budemo. Budućnost je svakako u digitalizaciji, ne treba biti puno pametan da to vidiš. Mi imamo plan digitalizacije unutrašnjosti vozila,a radimo na planu digitalizacije i spoljašnjosti vozila što je svakako malo kompleksnije i sa aspekta bezbjednosti saobraćaja. U drugoj polovini 2023., i prvoj polovini 2024. godine, doći će i do digitalizacije spoljašnjosti. Sa jednom konsultanskom kućom i našim advokatima radimo na razradi i eventualnim dopunama prijedloga zakonskih rješenja i opcija kako možemo digitalizirati spoljašnjost. Takva vozila će privlačiti mogo veću pažnju. Zamislite autobus od 100 kvadrata, ili tramvaj od 230, i sav je kao led ekran. Tu imamo više opcija i više mogućnosti da vozilo bude klasično brendirano pa kada stane na semafor, ili na stajalište, da se u tih pola minuta ili minut pojavi digitalizirana reklama onoga ko već ima svoju offline reklamu kao i mogućnost fulltime digitalne reklame. To će u mnogome zavisiti od Zakona.
Trendovi su takvi da se zagađenje vazduha mora smanjivati. Cijene goriva su porasle, a sa njima i cijene životnih namirnica. Sve je poskupilo, a to ne prati porast kvaliteta života ljudi, ne raste njihova platežna moć. Većina porodica ima po minimalno dva auta, a pitanje je koliko ljudi to sebi mogu realno da priušte. I svako se uglavnom sam vozi. S te strane mislim da je modernizacija gradskog prevoza, koja se dešava sada u regionu, vrlo važna jer će podizanje kvaliteta gradskog prevoza podstaći građane da ga više koriste zbog svijesti o zagađenju, a i zbog ekonomskih prilika. Samim tim dosta je lakše funkcionisati kada ne morate da razmišljate o parkingu i možete da planirate vrijeme. To je ono čemu mi u regionu treba da težimo kada je u pitanju modernizacija gradskog prevoza jer ona mora običnom građaninu da pruži sigurnost. Na zapadu se vlasnici kompanija i top menadžeri koji rade u centrima gradova, u najužoj gradskoj zoni gdje je parking veliki problem, voze tramvajima, autobusima ili metroom. U centru Londona je, recimo, banka koja ima 20 parking mjesta, a 40 izvršnih direktora. Ne može svako doći sa svojim autom, već se voze i javnim prevozom.
MM: Postoji li neka statistika?
Vedran Pušić: Da, na osnovu prodatih dnevnih i mjesečnih karata. U Bosni se 31% stanovništva vozi gradskim pevozom, u Hrvatskoj 45%, u Srbiji 44%, a u Crnoj Gori 20%. Crna Gora tek sad razvija svoj javni gradski prevoz te imaju veliki potencijal. U ove brojeve ne ulaze oni koji se „švercaju“ i ne plaćaju karte, a takvih je, znamo svi, mnogo.Dakle ove brojke su i veće.
MM: Skup benzin će, sva je prilika, najefikasnije ‘ugurati’ ljude u vozila gradskog prevoza.
Vedran Pušić: Sve je u našim glavama. Ne treba nama ni poskupljenje benzina, niti vlast koja ništa ne radi da to amortizuje, da nam kaže kako trebamo malo prošetati, voziti bicikl, voziti se gradskim prevozom. Nije sramota ići pješke, nije sramota trčati, niti voziti bicikl, a još manje voziti se gradskim prevozom. I ja u Banjaluci u grad prošetam sa svojom djecom, a kući se vratimo javnim gradskim prevozom. U Sarajevu, Beogradu i Zagrebu se često tako vozim. Iako, kad sam u tim gadovima, imam malo vremena pošto mi je zbog posla uvijek zgusnut raspored sastanaka, potrudim se da se provozam gradskim pevozom i vidim stanje kako bih uvijek bio relevantan sagovornik na ovu temu. Mi kod nas ne volimo da se tako vozimo, a gdje god odemo na zapad sjednemo u autobus, tramvaj ili metro. Nije to baš toliko kod njih bolje nego kod nas, a u godinama koje su pred nama ta razlika će biti još manja. Moramo mi da krenemo od sebe i kažemo šta smo mi uradili i dali od sebe da bi nam bilo bolje. Ako budemo čekali da to uradi neko drugi, onda nam nikada neće biti bolje.
MM: Kad se osvrnete ovih osamnaest godina unazad, kad je bilo najuzbudljivije, čega se prvo sjetite. Neke kampanje, tehnološke promjene ili…
Vedran Pušić: Mnogo se tog dogodilo u našem poslu za ovih 18 godina, trebalo bi mi vremena da kažem šta me je najviše impresioniralo u tom periodu. Možda je prelomni trenutak bio izlazak na srbijansko tržište. Prvi put smo iz naše zemlje izašli na neko drugo tržište koje je mnogo veće. To je za nas bio wow momenat. Da smo, recimo, išli iz Njemačke u Hrvatsku pa bi bilo logično jer u principu veći osvaja manjeg. Prije izlaska na srbijansko tržište smo sarađivali sa fimom koja je tamo oslikavala vozila reklamama. Kad nam neko zatraži kampanju u Beogradu, mi prodamo dva-tri vozila, a oni urade kompletno oslikavanje. Uvijek, kad bih odlazio u Beograd, stidljivo bih razmišljao kako bi bilo lijepo ovdje raditi. Veliki gradovi su u našem poslu zaista veliki. Sarajevo ima 251 vozilo u svom javnom gradskom prevozu, Beograd 1260, a Zagreb 700. Kad se pojavila mogućnost da dođemo u Beograd i preuzmemo tamošnji biznis, to je za nas bilo ogromno, uistinu nešto nestvarno. Kad su nam iz gradskog saobraćajnog preduzeća GSP Beograd javili da smo prošli i na prvom, i na drugom konkursu te da nas pozivaju da potpišemo ugovor, to je bio pomješan osjećaj ponosa a i straha da li ćemo i kako ćemo mi to sada realizovati. A ustvari, sa dobrim timom i našim vrijednim kolegama u IMG,vjerujte da se iz ove perspektive ne bih pribojavao izlaska i na mnogo veća tržišta zemalja Zapada.
Mene u ovom poslu uvijek oduševljava činjenica da jedeš Kandit čokolade, a poznaješ vlasnika, piješ Cedevitu i poznaješ prvog čovjeka Atlantica , jedeš kikiriki, a prije par dana si se za ručkom družio sa vlasnikom brenda, jedeš Gavrilovićevu kobasicu, a poznaješ se sa vlasnikom kompanije, … I dan danas imam privilegiju da upoznajem takve ljude i od njih puno toga naučim. Volim da kažem da „za tim stolom“ dosta toga naučim kako treba nešto da se radi, ali isto tako učim i kako ne trebaju neke stvari da se rade i šta su školski primjeri grešaka u poslovnim potezima. To su najjednostavniji ljudi koje poznajem. Porodica Grbešić, vlasnici MEPAS gupe u kojoj su Saponija, Kandit i Kestlin. To su posebni ljudi, jednostavni su, prijatelji su, svi su oni krenuli od nule. Emil Tedeschi je gotovo od nule sa svojim timom ljudi stvorio giganta kakav je današnji Atlantic, rijetka kompanija u regionu. Uzmimo za primjer Gavrilović. Sada je na čelu kompanije već osma generacija vlasnika iz porodice. Kad sjediš s takvim ljudima, kada te oni drugima predstavljaju kao sebi poslovno ravnog, to se ne može uporediti sa bilo čim i moraš da osjećaš ponos. Kada smo se Emil i ja, u jednom od naših mnogobrojnih razgovora, dotakli veličine određenih kompanija na tržištu, rekli smo kako se on trudi da bude najbolji u svojoj (što sigurno i jeste), a ja u svojoj ligi. Lige nam jesu daleko jedna od druge, ali pričamo iz pozicije najboljeg sa najboljim. Obojici nam se svidjela ta komparacija.
Kroz sve ove godine shvatio sam da ništa nije nemoguće. Pogotovo u našem regionu, u kojem kroz pet telefonskih poziva možete doći do koga god hoćete, samo ako znate pravi put i imate dobru strategiju.
Jack Ma je izjavio: „Danas je teško, sutra će biti još teže, ali će zato pekosutra biti sunčano.“ Imam tu njegovu izjavu zapisanu na mom telefonu i uvijek kada mi je teško to mi nekako odzvanja kao glas razuma u glavi da će sutra biti bolje.
Kako sam saznao Info Media Group pored uspješnog poslovanja na svim tržištim se trudi da bude i društveno odgovorna kompanija. Vedran na to kaže: „Trudimo se da svojim primjerom potaknemo druge da doniraju i da pomažu ali ne zbog javnog zadovoljstva već isključivo iz ličnog, jer ljepota života je u davanju“.
Izvor : https://wirepn.poslovnenovine.ba
